Prije nekoliko godina postali smo vlasnici jedne kuće. Imanje šokačkih mjerila rekla bih. Kuća, ključ, štagalj. Imanje koje treba jako puno ulaganja da bi se uredilo za život. No priča uopće ne ide u tom smjeru već iza....iza zgrada, iza šupa, iza štaglja. Dakle, iza svih betona i zgrada koje su itekako važne današnjoj seljačkoj obitelji koja se bavi poljoprivredom, zemlja! Zemlja, ne preveliki komad, ali dovoljan za ostvarenje ideje, vizije sreće i zadovoljstva.
Nered! Bio je nered koji nisam fotografirala jer mi je bio preružan. Urasli bicikli, urasle kilometri špage, najloni, korov, kopriva, čičak, trnje i ostalo nepoželjno raslinje visine kolika sam ja, a nisam baš premala. Tko god je imao kakvog smeća poslužio se tim imanjem i kulturno odložio. Nekoliko prikolica smeća smo iznijeli, i polako sve privodili kulturi oko godinu i pol, možda i više. Počeli smo saditi voćke, stavili dvije gajbe od piva i jednu dasku na kojoj smo sjedili nakon obavljenog posla, uživali i kovali planove za dalje... vizija je bila:"Imati mjesto u kojem ćemo uživati, gdje ćemo se odmaknuti, gdje ćemo raditi i stvarati nešto drugačije i nešto novo....."
Nema komentara:
Objavi komentar